Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Ususret velikoj uskočkoj obljetnici

"Vincere aut mori"

Bila su burna vremena 15. stoljeća na ovom prostoru europskog jugoistoka iliti Balkana (što na jeziku Vlaha, prastanovnika ovog regiona znači - šumovito brdo), kada su, uslijed prodora Osmanlija, počele brojne migracije i turbulencije stanovništva. Urušavala su se carstva – bizantsko, koje je već od četvrtog križarskog rata uzdrmano, bugarsko u grču gole opstojnosti, nemanjićko uzdrmano dinastičkim sukobima i unutar sebe razoreno neriješenim etničkim pitanjima... Valja ovdje naglasiti da ni u jednom tadašnjem carstvu nije bilo toliko etničkih sukoba kao u nemanjićkom, a posebno su na udaru bili Vlasi i Arbanasi. Ugarsko–hrvatsko kraljevstvo bilo je u neprestanim ratovima lokalnih feudalaca, a u Austriji se tek rađa habsburška dinastija, koja će idućih nekoliko stoljeća udariti neizbirisiv trag u srednjoj Europi.

Ostatak Europe guši se u krvi, vatri i međusobnim vjersko-dinastičkim ratovima, ne vodeći brigu o osmanlijskoj opasnosti na Balkanu.

U tim turbulentnim vremenima, u utvrdi Mutnici pokraj Bihaća u mjesecu rujnu, nažalost, još uvijek neutvrđenog datuma 1530. godine, vođe brojne grupacije stočara, ali i iskusnih i hrabrih ratnika, potpisuju ugovor s novim vladarima Hrvatske i Kranjske - dinastijom Habsburgovaca, koji su godinu dana ranije izabrani u Cetingradu, a prema kojem će, na od Osmanlija opustošenom i prezaduženom području, oko zakupnog imanja Sichelberga (Srpastog brda), današnjeg Žumberka, naseliti mnogobrojne stočarsko-vojničke obitelji, koje će zbog svog specifičnog "uskakanja" na još nepokorena područja nekoć slavnog hrvatskog kraljevstva povijest nazvati uskocima. Potpisani ugovori bili su za jednu i drugu stranu povoljni. Habsburgovci su dobili mnoštvo vrlo hrabrih vojnika za svoja svakodnevna ratovanja s nadirućom osmanlijskom silom, naseljenih na desetljećima zapuštena zemljišta, a uskoci su dobili zemljišna prostranstva za ispašu svoje stoke, nisu morali plaćati feudalni i crkveni danak, a ratovanju su bili vični.

Povijesno je to prisjećanje u kratkim crtama, koje u svojim amplitudama rasta i padanja traje sve do danas. Bijahu mnoga ratišta u obrani domovine, ali i u carskoj službi, kroz koja prođoše hrabri žumberački uskoci. Od obrane gradova Siska i Zagreba, zaustavljanja puntarskog bunta u romaniranoj Šenoinoj Seljačkoj buni, preko Tridesetgodišnjeg rata, Jelačićevih krajišnika, Galicije i Soče, do Domovinskog rata. Potpisivanjem ugovora između uskočkih vojvoda i habsburških gospodara svaki uskok dobivao je mač – jatagan s upisanim latinskim natpisom "Vincere aut mori", što na hrvatskom glasi "Pobijedi ili umri"!

Danas, 485 godina od doseljenja prvih uskoka na područje Žumberka, potomci vjekovnih hrabrih branitelja u mirnodobnoj situaciji, u uvjetno slobodnoj (budimo realni, ipak smo okupirani dužničkim ropstvom) i demokratskoj Hrvatskoj, vojuju svoju najtežu bitku, ali, usuđujem se tvrditi, ne i posljednju. Naime, svima nam je jasno da se radi o golom biološkom opstanku. Današnje stanovništvo, a time i svekoliko gospodarstvo, toliko je reducirano da je upitan i reproduktivno-biološki opstanak. Bogu smo zahvalni da nam danas nitko u ruke ne gura mač s napisom "pobjedi ili umri", ali svima nama koji nosimo nasljedstvo svojih časnih prethodnika mora u srcu i svijesti biti memorirano: ili ćemo pobijediti ovu depresiju i besperspektivnost ili ćemo (iz)umrijeti. Naprosto se ne mogu pomiriti s činjenicom da današnja generacija slavnih žumberačkih uskoka može prihvatiti bilo koju drugu varijantu osim pobjede.

Zato sam, u ime Organizacijskog odbora za proslavu 485. godišnjice prve seobe uskoka u Žumberak, slobodan pozvati sve sinove i kćeri Žumberka, ma gdje god bili, kao i naše mnogobrojne prijatelje, da nam se 5. rujna u Stojdragi priključe na velikoj proslavi.

Sačuvajmo život i budimo pobjednici novog Žumberka!

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)