Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Pravo na rad – osnovno ljudsko pravo

I Isus je puno radio

Mjesec je ožujak. Slave se dva velika blagdana: 25. ožujka blagdan Marijina navještenja – Blagovijest, u ranoj Crkvi daleko važniji blagdan od Božića, a 19. ožujka blagdan svetog Josipa, Isusovog "adoptivnog oca", kako reče papa Franjo. Poznato je da se u našim krajevima blagdan sv. Josipa slavi vrlo veselo po kletima, a malo manje po crkvama. Što ćemo kad smo takav narod!

Brzo su prošle i dvije godine otkako je Božja providnost i kardinalska lucidnost u Rimu ustoličila sadašnjeg papu Franju. Prvi puta u dvije tisuće godina dogodilo se da je netko došao na ovu poziciju izvan mentalnog sklopa mediteranskog bazena. Odmah se osjetilo da je to sasvim novi i drukčiji, duhovno, teološki i ekleziološki duh. Dok se crkve u europskim zemljama muče s teškim fosiliziranim i sterilnim modelima, crkvenost Južne Amerike, uobličena u osobi pape Franje, donijela je europskoj umornoj društvenoj i crkvenoj stvarnosti svježinu novog duha.

Papa Franjo ima specifičan način komunikacije. Njegove svakodnevne propovijedi objavljenje su u knjizi U potrazi za pravim blagom. Uz blagdan svetog Josipa Radnika, u srijedu 1. svibnja 2013. godine, papa Franjo izrekao je znakovitu, i danas, nakon dvije godine, vrlo aktualnu propovijed, koja je velikoj većini našeg dragog čitateljstva ostala nepoznata, a mnogi će je rado pročitati, barem najvažnije djelove.

"Danas častimo svetog Josipa kao radnika, ali ovaj spomen na sv. Josipa Radnika upućuje nas na Boga radnika i Isusa radnika. Tema rada je vrlo, vrlo, vrlo evanđeoska. 'Gospodine, veli Adam, radom ću stjecati za život'. No, rad je nešto više. Ta prva slika Boga radnika kazuje nam da je rad nešto više od stjecanja kruha, rad nam daje dostojanstvo! Tko radi dostojanstven je, uživa posebno dostojanstvo, dostojanstvo osobe: muškarac i žena koji rade dostojanstveni su. Dakle, tko ne radi i kome nije omogućeno raditi nema dostojanstva. Međutim, mnogi žele raditi, a ne mogu. I to je breme koje pritišće našu savijest, jer, kada je društvo tako organizirano i kada nemaju svi mogućnost raditi, da budu pomazani dostojanstvom rada, to društvo nije dobro, nije pravedno. Protivno je samomu Bogu, koji je htio da to bude početak našega dostojanstva."

"Isus je na zemlji puno radio", nastavio je papa Franjo, "u Josipovoj radionici. Radio je sve do križa. Činio je ono što mu je zapovijedio Otac da učini... Budimo svjesni da nam dostojanstvo ne daju moć, novac, kultura... Dostojasnstvo nam daje rad, premda današnje društvo ne omogućuje svima da rade."

Papa je nastavio: "Najljepši dar što ga je Bog dao čovjeku: sposobnost stvaranja, rada, ostvarivanja vlastitog dostojanstva... Danas su osobe manje važne od onoga što donosi profit onima koji imaju političku, društvenu i ekonomsku moć. Došli smo dotle da nismo svjesni dostojanstva osobe, dostojanstva rada. Lik svetog Josipa, lik Isusa i lik Boga koji rade, danas nam pokazuju put prema dostojanstvu."

Zaključujući svoj govor, papa Franjo je pozvao: "Molimo se svetom Josipu za zagovor, za milost da budemo svjesni kako nam je dostojanstvo jedino u radu, jer tko ne radi izgubio je dostojanstvo, jer je društvo ovu osobu lišilo dostojanstva!"

U Lijepoj našoj onemogućeno je, na ovaj ili onaj način, gotovo milijun ljudi u svom pravu na rad. Papa Franjo bi zaključio da je to loše društvo, jer nema ni radnih mjesta ni dostojanstva.

Slobodan sam postaviti pitanje: hoće li se netko od silnih katolika u hrvatskoj vlasti osvrnuti i zamisliti nad ovim papinim promišljanjem ili, bolje rečeno, žarkim i zabrinutim vapajem? Siguran sam da će mnogi od njih, kada papa Franjo uskoro dođe u Sarajevo, licemjerno ljubiti prsten čovjeku koji nam je uputio ove ozbiljne riječi.

Na kraju, koristim priliku i svim Josipima, koji to slave, čestitam imendan.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)