Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Jesmo li spremni za promjene?

Reformacija i(ili) revolucija

Iz dana u dan zasipani smo vijestima iz svih društvenih segmenata hrvatske stvarnosti o potrebama reformi.

Krajem mjeseca listopada jedna od kršćanskih denominacija na svečani način slavi Dan reformacije kao uspomenu na trenutak kada je njemački teolog Martin Luther u javnost iznio svoje teze protiv središnje rimske crkvene vlasti. Bilo je to vrijeme početkom 16. stoljeća, kada su se zanjihali temelji dotadašnjeg kulturno-teološkog promišljanja, ali i društvenih promjena u većem dijelu Europe. Procesi unutar tadašnjeg europskog društva došli su u fazu kada su eruptivno tražili promjene ili, kako bi današnjim rječnikom rekli, reforme.

Okidač koji je zapalio požar radikalnih promjena našao se u krutom stavu središnje crkvene uprave u Rimu. Megalomanske gradnje sakralnih objekata u Rimu, posebno velebne bazilike sv. Petra, iziskivale su bezdane financijsih sredstava. Trgovina oprostima grijeha za novčanu protuvrijednost i njihovo brutalno ubiranje od osiromašenog europskog puka bila je samo kap koja je u zemljama "iza Alpi" prelila čašu strpljenja kod naroda, ali i kod jednog dijela plemstva. Opijena vlašću i moći, koja je tada dominirala u Rimu, kao da ništa nije naučila iz Istočnog raskola koji se dogodio u 11. stoljeću s Carigradskom crkvom.

Nespremnost za suočavanje sa stvarnošću i potrebnim reformama Kristovu crkvu odveo je do revolucionarnih promjena, koje će bitno izmijenti europske, a kasnije i svjetske odnose. Središnjoj rimskoj crkvenoj vlasti trebalo je nekoliko stoljeća da uvidi i prihvati kao je Martin Luther imao u puno svojih teza pravo i da je tadašnje crkveno vodstvo jako pogriješilo što u svojoj okoštalosti nije bilo u mogućnosti shvatiti izazove novih društvenih procesa.

Naša ljudska krutost i nesklonost prepoznavanju znakova vremena i promjena uzrok su čestim sukobima i zaostajanjima.

Staro je pravilo da su mnoga carstva, kraljevstva i vlasti propadale zbog žena, novca i nesposobnosti za promjene. Svaka današnja vlast svjetskih velesila, bilo političkih, financijskih ili duhovnih, ima timove vrhunskih stručnjaka raznih profila koji ozbiljno i analitički analiziraju stanje duha na svjetskoj sceni. Nažalost, postoje i one grupacije koje svoje viđenje i vođenje institucija provode voluntaristički, kao da se oko njih ništa ne događa. Kao da su stali svi društveni, socijalni, psihološki, gospodarski, ekološki i ini procesi, a samo zato što su "oni" zasjeli na neku poziciju. Povijesno iskustvo nam govori da svaki onaj koji nije sklon svakog dana, a danas, u vrijeme brze informatike, svakog sata uviđati što se oko njega događa i uvažavati procese, osuđen je na zaostajanje. U tom društvenom zaostajanju i fosiliziranju zatečenog stanja skloni su represivnom djelovanju. A iz represije se rađa i revolucionarno vrenje, koje obično završava u potocima krvi, nesreće, jada i bola.

Ubrzani način života u kojem se nalazimo doveo je do sukoba generacija kojega ne pamti ovo čovječanstvo. Te promjene ne treba tražiti samo unutar društene zajednice, nego se može pratiti i u temeljnjoj zajednici - obitelji. Način razmišljanja i pogleda na životnu realnost od pojave brzih informatičkih pomagla toliko je promijenjen da nije nikakvo čudo što postoji sve veći jaz između onih koji su svoju mladost proživjeli bez mobitela, interneta, fejsa i ostalih pronalazaka i današnjih generacija koje ne mogu zamisliti svakodnevicu bez, kako oni kažu, osnovnih srestava (ne)informiranja.

Aludirajući na našu društvenu zajednicu, ali i na naše međuljudske odnose, možemo reći: ili ćemo se početi mijenjati ili ćemo izazvati revoluciju.

Krvava povjest ljudskog roda uči nas da je ipak bolje birati reforme nego revolucije.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)