Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Bliži li se kraj liberalnog kapitalizma?

Je li rješenje u konvivalizmu?

U zemlji obećanja nikako doći do obećane zemlje. Sredstva informiranja svakodnevno nas bombardiraju da su građani ove naše drage domovine u sve većim nevoljama. Raznolike su ove tegobe; od onih elementarno moralno-duhovnih, gospodarskih, drušvenih, političkih, do demografskih... Čovjek ima osjećaj kao da se netko s nama poigrava kao razbješnjelo more ljuskom oraha. Plutamo, barem za sada, bez nekog cilja, a ne znamo kada će ta ljuska potonuti. Malodušje je postala teška svakodnevica.

Mi stariji prisjećamo se onih davnih vremena, kada su nas nadobudni učitelji i njihovi ideološki mentori šopali kako su bivši sistemi bili bezdušni u svojim zahtjevima kod ubiranja poreza. Svoje priče su uvijek potkrepljivali fabulama po kojima su poreznici i žandari dolazili u kuće i sirotinji odvodili zadnju kravicu, jer tata "nije podmirio porezne obveze". Djeca bi ostajala bez mlijeka. Dok su učitelji, u ranoj fazi socijalizma, nas djecu indoktrinirali tim žalosnim pričama, tadašnji poreznici i narodna policija činili su isto.

Iz tog vremena ostao je jedan od najogavnijih termina: "Pazi da ti ne buju došli rubiti".

I onda su došla neka nova vremena liberalnog kapitalizma, za koja su političari naviještali boljitak. Nestankom socijalističke dogovorne ekonomije pred nama se stvorio sistem liberalnog kapitalizma. Taj proždrljivi zmaj, narodu željnom malo većeg standarda, ponudio je u liku blaga "ovce, novce i bankarske kredite" u neograničenim količinama. Narod željan boljih auta, većih stanova i kuća, pohrlio je u ralje dužničkog ropstva. Novci su potrošeni, a bankarski dugovi stigli na naplatu. Državno vodstvo upalo je u još veće poteškoće, jer dugovi su se nagomilali, a na svjetskom tržištu liberalnog kapitalizma naši neiskusni, a često puta i nesposobni, igrači su potonuli kao olovo u vodi. Svako upozorenje pametnih i prokušanih analitičara neiskusnim i naivnim političarima etiketiralo ih je kao "hrvatomrsce". Od dobronamjernika postajao si neprijatelj.

Sada se pokazuje da su ondašnji poreznici i žandari, koji su praznili štale, bili "male bebe" prema sadašnjim ovršiteljima, koji bez imalo skrupula ljude ostavljaju bez kuća i stanova. Banke nemilosrdno blokiraju račune. Poduzetnici zbog ogromnih nameta ne investiraju u nova proizvodna radna mjesta, zemlja ostaje neobrađena i zapuštena. Stotine tisuća ljudi glavinja u potrazi za poslom, mladi stručni ljudi napuštaju ovaj dio kugle zemaljske... Dijagnoza je postavljena, ali ostaje pitanje: je li terapija pronađena?

Nakon iskustva raznih društvenih sistema kroz koje je prošao ljudski rod: robovlasništva, sirovog feudalizma, teokratskog feudalizma, kapitalizma, socijalizma, liberalnog kapitalizma i dogovorne ekonomije, pred nama je, barem teoretski, prijedlog nekog novog sistema, koji se stručno naziva konvivalizam. Nositelji novog ustroja u svojem manifestu ističu: "Želimo li da u središtu bude borba protiv neumjerenosti i korupcije, potrebne su dvije teško ostvarive mjere: određivanje minimalnog i maksimalnog prihoda". Za nas su nedopustivi krajnja bijeda i pretjerano bogatstvo. Manifest konvivalizma počiva na snažnoj volji da se ostvari pravedno društvo. Čovjek je biće potrebe koje pokreće oskudica, a osnovno je rješenje osigurati rast. Ova antropološka vizija je pogrešna, jer čovjek nije biće potrebe, nego žudnje, tako da je ponuđeno rješenje postalo neostvarivo i čak opasno, jer stalni rast BDP-a više ne može biti rješenje. U bogatim zemljama nema više rasta, jer čovječanstvo nikad više neće imati porast kao 30-ih godina nakon Drugog svjetskog rata, a u zemljama u razvoju rast će se usporiti i više neće biti ekološki održiv.

Dok ovo pišem, elektronski mediji javljaju kako nas gospodari vidljivog svijeta obavještavaju da pred čovječanstvom stoje godine globalnih vremenskih promjena, gladi i raseljavanja naroda.

Neka Svevišnji pomogne ovom narodu.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)