Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA
Život u skladu sa sloganom "tehnika narodu"
Možemo li bez daljinskog upravljača?
Sjedim pred TV prijemnikom i s pomalo dosade daljinskim upravljačem mijenjam programe ne bih li našao nešto zanimljivo. Na toj našoj televiziji teško da čovjek može naći nešto zanimljivo u neko normalno vrijeme. Čini mi se da su dobri filmovi ili dobre emisije onda kada većina gledatelja nije u mogućnosti pratiti program. Vidim da nema ničega zanimljivog i pritiskom na crvenu tipku gasim TV prijemnik. Ali time nije završen postupak oko televizora. Od nedavno smo s velikom pompom ušli u skupinu rijetkih zemalja koje svoje TV emisije emitiraju u digitalnoj tehnici. Uvjeravali su nas da će slika biti neusporedivo bolja i da napokon "silazimo s krovova". Što smo time dobili? Koliko za sada vidim, dobio sam još jedan daljinski upravljač kojim upravljam radom digitalnog prijemnika, kao i češće "zamrznutu" sliku na ekranu. Sada mi više nije dovoljan samo jedan, onaj od TV prijemnika, već obavezno dva daljinska upravljača. Pomalo zbunjujuće, osobito za osobe "starog kova" koje nisu pripadnici moderne kompjutorske ere (a takvih je u Hrvatskoj preko 16% - stariji od 65 godina).
Sjedeći i dalje u svom udobnom naslonjaču pokušavam pronaći nešto dobro na radio prijemniku. Njegovim daljinskim upravljačem mijenjam programe radio postaja tražeći muziku koja bi bila sukladna kišnom jesenjem vremenu. Na nekim postajama govorne edukativne emisije, na nekima vijesti (jer su vijesti tako raspoređene po pojedinim postajama da ih uvijek na nekoj od njih možete slušati, kako bi naš građanin bio dobo obaviješten), a na nekima muzička emisija. Niti jedna stanica ne zadovoljava moje trenutačno raspoloženje pa pritiskom na crvenu tipku trećeg daljinskog upravljača isključujem radio prijemnik.
U sobi nastaje grobna tišina. Želim neku zvučnu kulisu pa u ruke uzimam četvrti daljinski upravljač i njime uključujem CD player. Zastajem na muzici koja mi ne odvlači pozornost s knjige koju sam upravo počeo čitati.
Dojadi mi sjedenje u fotelji. Idem se malo opružiti i tako u udobnom položaju nastaviti s čitanjem zanimljive knjige. Nakon pola sata učini mi se da je u stanu svježe. Ne da mi se dići i potražiti neku deku za pokriti se. Uzimam daljinski upravljač usmjerivši ga prema klima uređaju i podižem temperaturu za stupanj – dva. Klima uređaj počinje sa svojim radom. Uskoro je i temperatura u sobi po mom ukusu. Bez drhtanja nastavljam s čitanjem.
Nakon sat dva pomislim da je čitanja dosta i da bih trebao otići do grada i posjetiti jedan od novootvorenih shopping centara. Kažu ljudi da ima svega i da vrijedi otići i pogledati. Ponovno daljinskim upravljačem snižavam temperaturu u prostoriji i klima uređaj poslušno prestaje s radom. A daljincem isključujem i muziku s CD playera. Oblačim se prikladno vremenskim prilikama, premda ću se do centra odvesti automobilom. Ostavio sam ga pred kućom znajući da će mi danas još trebati. Prilazeći automobilu daljinskim upravljačem otključavam centralnu bravu. Ujedno se pale svjetla u kabini vozila kako bih bolje vidio kada ulazim i pokrećem vozilo.
Ubrzo stižem u toliko reklamirani shopping centar. Pred njim, na parkiralištu, dosta automobila. Moglo bi se reći da vlada gužva. Daljinskim upravljačem zaključavam centralnu bravu svojeg automobila i to kad sam se od njega odmakao kojih pet, šest metara. Automobil se poslušno zaključava i ja mirno ulazim u ogromno novo zdanje. Po širokim mramornim hodnicima kreće se dosta ljudi. Zastajkuju pred izlozima gledajući izložene artikle i pripadajuće cijene. U trgovinama s markiranom robom vrlo malo kupaca. U brojnim restoranima i kafićima malo ljudi koji sjede i nešto pijuckaju, a kamoli jedu. Možda poneko ispija čaj ili crnu kavicu. To je našem džepu najprimjerenije. Uvjeravam se da je sve skuplje negoli u Europi i kao i većina drugih posjetitelja odlazim ne potrošivši niti jedne kune. Toliko o ekonomskoj moći naših građana.
Vraćam se kući. Ne kanim više nikamo odlaziti pa je red automobil pospremiti u garažu. Prilazeći dvorištu daljinskim upravljačem otvaram dvorišna vrata. Dugačka vrata lagano klize svojim ležištem uz svjetlost žute trepereće lampe koja upozorava da se vrata otvaraju. Uvezem se u dvorište i istim daljincem zatvaram vrata iza sebe. Predamnom je garaža. Uzimam u ruke novi daljinski upravljač i usmjerivši njegov snop zraka prema vratima garaže ona se lagano otvore. Uvezem se automobilom i iza sebe istim daljincem spustim vrata garaže.
Na TV programu uočavam neki zanimljivu emisiju u kasnim noćnim satima. Kako rano ustajem nisam u mogućnosti pogledati je. A zanima me. Uzimam novi digitalni upravljač i njime određujem vrijeme snimanja TV emisije na svom DVD-u. I nakon svega zadovoljno liježem na počinak svjestan činjenice da u današnje vrijeme ne bih nikako mogao bez svojih desetak daljinskih upravljača. Pa neka netko kaže da i dalje ne vrijedi poznati socijalistički slogan "tehnika narodu".
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)