Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE
Dolazi vrijeme rađanja nečeg novoga
Maske padaju!
U ovoj našoj dragoj domovini sve ubrzanije padaju maske s nekad etabliranih, eminentnih ljudi i pokazuje se sva njihova bijeda i jad. Svakodnevno smo svjedoci sve dubljeg bunarenja u gospodarskom, ali još više u moralnom i etičkom propadanju i dosizanju dna. Mnogi u tome vide katastrofu. Uzimam si kao pojedinac slobodu i procijeniti da upravo u ovo bremenito vrijeme vidim rješenje i izlaz te hod u jedno novo i bolje vrijeme.
Naš dragi prijatelj iz Nazareta već pred dvije tisuće godina rekao je svojim (m)učenicima, a preko nas i nama i svima onima koji mu žele vjerovati do svršetka svijeta, kako postoji vrijeme rađanja, ali i vrijeme umiranja. Postoji vrijeme rušenja i vrijeme gradnje. Ne treba biti previše uman da bi se dokučilo kako je sada nastupilo vrijeme umiranja jednog ružnog načina i hipokrizijskog načina života i da iza toga dolazi vrijeme rađanja nečega novoga. Pred očima nam se ruši ono u što su neki bespogovorno vjerovali da je neuništivo, da se tom zlatnom teletu treba klanjati i prodati dušu. Iza toga doći će vrijeme gradnje nečeg novog i zdravijeg. Mnogi će uspaničareno i tjeskobno kazati kako oni to neće dočekati. Takvi zaboravljaju da je svijet postojao prije nas i da će postojati i iza nas. Ovdje pokušavam govoriti, kako bi rekao drug Karl Marx, o zakonitostima povijesne dijalektike. Onaj koji to shvati svakako lakše će naći svijetlo u ovoj svakidašnjici. Mnogi ljudi u svojem promišljanju to ne mogu prihvatiti, jer misle trenutačno i na kratke staze.
Blagopokojni papa Ivan Pavao II., kada je treći puta odlazio iz Hrvatske, svojim staračkim i drhtavim glasom pozvao je sve državljane Lijepe naše: "Budite narod nade". Postavlja se pitanje: ima li još uvijek nade u ovom, racionalizmom opterećenom, vremenu? Usuđujem se vjerovati da ima. Gledajući mnoštvo mladih i poletnih osoba svih profila i društvenih statusa uočava se ta nada. Nisu to neke brojne zajednice. To su male zajednice s vrlo visokim etičkim i moralnim načelima. Intelektualno su vrlo jaki, radišni su, a nisu opterećeni megalomanskim prohtjevima. Žive gotovo asketskim životom. Suprotnost su takozvanoj "zlatnoj mladeži", koja provodi bezbrižni život s kapitalom svojih roditelja, a koji je stečen nekim sumnjivim transakcijama i mutnim poslovima. Nakon potonuća mnogih ideala i dodirivanja dna dolazi vrijeme triježnjenja i pametnog razmišljanja koje nije vođeno nekim nepromišljenim zanosom emocija. Kad je narod u euforičnom stanju onda mu mangupi i maheri svih profila vrlo lako mogu prodati rog pod svijeću. Optimist sam zato što će svakako vrlo brzo morati doći do čišćenja taloga koji je uzurpirao i zagadio cjelokupno hrvatsko društvo, od samog vrha države, stranaka, lokalne samouprave pa i crkvenih struktura. U trenutku kada svi mi počnemo analitičkije i ozbiljnije promišljati, a samim time kada se digne intelektualni kritički duh, onda se možemo nadati boljitku, za kojega vjerujem da je vrlo blizu. Ali, da se razumijemo, ne mislim samo na materijalni i egzistencijalni boljitak, nego na promjenu mentalnog sklopa u glavama, a još više u srcima ljudi. Jer, ova pustinja međuljudskih odnosa u kojoj sada umiremo od žeđi međusobnog nerazumijevanja svakako će morati imati neku oazu s pitkom vodom, koja će donijeti tako željeno i očekivano osvježenje.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)