Svečano otvorenje novih i obnovljenih prostorija škole Mihaela Šiloboda
Ima i sretnih škola
Sredinom rujna, s malim zakašnjenjem, učenici i djelatnici Osnovne škole Mihaela Šiloboda u Svetom Martinu pod Okićem ušli su u novu nastavnu godinu, ali i u temeljito obnovljenu školsku zgradu. Škola je dograđena s tri nove učionice na katu, kabinetom, novom blagovaonicom i knjižnicom, obnovljen je parket u sportskoj dvorani, sređene su instalacije i osvježene učionice. S novim, suvremenim prostorom tako je riješeno pitanje povećanja broja razrednih odjeljenja i izbjegnut rad u drugoj smjeni, što ovu školu čini jedinstvenom na području Samobora. Standard je to s kojim se malo škola može pohvaliti u uvjetima kada nam školstvo, ne samo radi recesije, tone sve dublje u probleme.
Tim povodom održana je svečanost u sportskoj dvorani škole, kojoj su nazočili gradonačelnik Krešo Beljak, pročelnik Damir Fabek, savjetnica gradonačelnika Marica Jelenić, autor projekta Ratimir Škutelj, predstavnici izvođača radova, pročelnici ostalih odjela u Gradu Samoboru i predstavnici državne uprave, bivši ravnatelji te sadašnji i bivši župnik, koji su zajednički i blagoslovili nove prostorije.
Ravnatelj škole Marijan Hetler, vidno zadovoljan, u kratkom govoru svima je toplo zahvalio na trudu koji je uložen da bi ova škola i nadalje ostala svijetao primjer mara i ulaganja u nove generacije i školstvo na području Samobora i šire. Gradonačelnik Beljak je, pak, podsjetio kako dobar dio njegovih sadašnjih suradnika, kao i on sam, potječu iz ovoga kraja, a prisjetio se i dana dok je radio u školi kao profesor. Pohvalio je ravnatelja Hetlera i djelatnike škole za stalna nastojanja da učenicima osiguraju što kvalitetnije obrazovanje, kao i za širenje školskih aktivnosti, koja se ogledaju u uspjesima koje učenici postižu na brojnim natjecanjima na gradskoj, županijskoj i državnoj razini.
Potom su na red došli i učenici, koji su pjesmom, plesom, gimnastičkim akrobacijama, glumom i svirkom mamili na pljesak goste i prisutne roditelje te tako zorno predočili što se i kako radi u školi. No, bio je to tek kratak presjek različitih aktivnosti, jer školski list Miš, koji bilježi život i rad škole u Svetom Martinu pod Okićem, u svom osmom izdanju nudi bolji uvid u sve što se događa u školi. Na početku školske godine tiskan je i Školski priručnik, koji učenicima jezgrovito pojašnjava pravila i obaveze koje ih čekaju u školi, ali i daje na uvid sve ono što im može dodatno proširiti vidike i obrazovanje.
Dakako, uslijedio je i prigodan domjenak za goste i uzvanike, za koji su se posebno potrudile školske kuharice, na kojem je uz svirku domaćeg benda nastavljeno ugodno druženje.
Puno toga bi se još moglo napisati i reći o ovoj, zapravo maloj, školi u Svetom Martinu pod Okićem, u koju bi se mogle ugledati i druge naše škole. Nije nam nakana pisati hvalospjeve, jer i nema tu velike tajne – mala škola, optimalan broj učenika u odjeljenjima, rad u jednoj smjeni, usuglašen i stručan kadar, zdrava kuhinja i, naravno, ravnatelj s ekipom koja razumije djecu i zna što od njih treba napraviti – prije svega dobro odgojene i obrazovane ljude.
M.K.
Programi sve zahtjevniji, a plaće sve manje
U svjetlu najnovijih događanja i prosvjeda državnih službenika zbog raskidanja kolektivnih ugovora i smanjenja prava učitelja, nastavnika i profesora, razgovarali smo i sa sindikalnim povjerenikom ove škole, Josipom Šuflajem. Napomenuo je kako je većina djelatnika škole Mihaela Šiloboda u sindikatu Preporod, koji također sudjeluje u prosvjedima, ali štrajka u školi nije bilo. Nove aktivnosti oko cijele situacije tek se razmatraju i dogovaraju. Šuflaj smatra kako je, bez obzira na negodovanje šire javnosti, koja im poručuje kako bi trebali biti zadovoljni što uopće imaju sigurne plaće, nedopustivo da se i dalje smanjuju prava učitelja i profesora, ma kako teška bila situacija u državi, jer nijedna vlada do sada nije održala obećanje da će srediti situaciju u školstvu te joj vratiti značaj i ulogu koja joj pripada. Obaveze učitelja i profesora sve su veće, administracija također, programi za učenike su sve zahtjevniji, a plaće u prosvjeti sve manje. Sve navedeno smatraju itekako dobrim razlogom za borbu u ostvarivanju svojih prava, u tako često spominjanoj i proklamiranoj državi znanja i obrazovanja.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)