Samoborska Gradska knjižnica obilježila je 110 godina rada
Vesele knjižničarke i jedan Franjo
Kada stigne poziv na proslavu 110 godina rada jedne knjižnice, onda se već unaprijed sa strahopoštovanjem pripremite na brojne prigodne govore i povijesne podatke te malo i sami prolistate stare knjige. No, onda se sjetite da su u današnje vrijeme interneta i "googlanja" novinari pomalo izgubili tu edukacijsku ulogu koju su imali na početku svog djelovanja te ne moraju nužno prenositi povijesne činjenice, jer svatko tko želi može sam pronaći sve što ga zanima u toj velikoj svjetskoj mreži. Osim toga, u ovom slučaju ne valja baš sve dati na pladnju, treba i vas čitatelje nagovoriti na sami krenete u knjižnicu i potražite vama zanimljive knjige.
Nakon ovog uvoda red je da se vratimo i na sam povod ovome tekstu. U stilu poznatog stiha "mi smo totalno drukčiji od drugih", naše su knjižničarke (i knjižničar) pripremili 9. prosinca malo drugačiju proslavu svoje obljetnice - edukativnu, ali i zabavnu. U 50 minuta programa sve je stalo. Na početku okupljene je pozdravila ravnateljica Gradske knjižnice Mirjana Dimnjaković, među njima i zamjenika gradonačelnika Hrvoja Frankića, predsjednika Gradskog vijeća Željka Žarka, pročelnika Damira Fabeka i pristigle gradske vijećnike, kao i sve goste i uzvanike. Rekla je da osjećaju ponos i odgovornost, jer obilježje grada čine, uz ostalo, povijest i kultura, zajedno s ustanovama i manifestacijama koje su ostavile svoj trag. Gradska knjižnica je u svojih 110 godina postojanja zaista ostavila taj svoj trag, a kako bi to i dalje činila nužan joj je veći prostor. Poručila je to ravnateljica, a prihvatio i zamjenik gradonačelnika Hrvoje Frankić, rekavši u svom pozdravnom slovu kako se nada da će se već 115. godišnjica rada proslaviti u tom većem prostoru – bilo u nekadašnjoj Sami ili nekom drugom mjestu.
Bilo je to prvo poglavlje proslave. U sljedećim poglavljima prozborilo se o osnivačima knjižnice i čitaonice Vjekoslavu Noršiću i Jurju Kocijaniću, o seljenjima iz Gornjega kraja do Trga Matice hrvatske i današnje adrese u Krležinoj, o redovitim aktivnostima, o knjižničarima koji su radili, o brojnim uglednim pjesnicima i književnicima koji su u njoj gostovali, a to je vrlo bogat niz. Danas knjižnica broji oko 80 000 naslova podijeljenih u dva odjela – dječji i onaj za odrasle, a geslo je da nitko iz knjižnice ne smije izaći bez dobivene informacije koju traži. Zato djelatnici pomno obrađuju svu građu, ugošćuju brojne školske skupine, održavaju igraonice i radionice, a formiran je i audio odjel. Zbog svega toga rečeno je i da se knjižničari moraju mijenjati i prilagođavati modernim vremenima pa moraju biti brzi i spretni u pronalaženju informacije u elektroničkom okruženju. O članovima knjižnice (i onima koji u nju čak slučajno zalutaju) brine ukupno 17 djelatnika u dva odjela. Sve u svemu, vremena se mijenjaju, a najbolje to znaju oni koji su velik dio svog radnog vijeka proveli u knjižnici. I oni su prigodno nagrađeni. Ukupno 30 godina rada proslavili su jedini knjižničar (uz 16 knjižničarki) Franjo Jurković te sadašanja šefica nabave knjiga Ratka Juratović Skender, a za punih 40 godina rada (koje slavi sljedeće godine) nagrađena je i voditeljica Zavičajne zbirke Mira Čebušnik. Svi su oni dobili više nego zasluženi pljesak pune knjižnice, a u njoj su bili i njeni bivši djelatnici.
Kako na proslavi ne bi bilo dosadno i da uzvanici ne počnu zijevati, scenarij koji je pripremila Draženka Robotić (kojoj je u vođenju zdušno pomagala Blaženka Mavrić) predvidio je i igrano – pjevane dijelove. Za pjevane dijelove nisu se morali puno truditi u traženju, jer u svojim redovima naša knjižnica ima dvije vrsne pjevačice – Maju Klisurić i Silviju Turk (donedavno poznatije po prezimenima Cvetković i Koščica). Pripomogao je i recitiranjem Miroslav Burić, a muzicirali su Tomislav Noršić, Goran Klisurić, Goran Štengl i Roman Gross. Edukacijsko – rehabilitacijski poučak o knjižnici pripremili su mladi samoborski filmaši David Vitko i Mihovil Plečko, obuhvativši sve potrebne segmente da bi se složila cjelina o knjižnici, a uz to uspjeli su zabaviti i nasmijati okupljene. U tome su im pomogli svi djelatnici knjižnice, kao i vanjski suradnici. Ako baš želite nešto naučiti, onda možete u Zavičajnoj zbirci naći i podatke da je zapravo prva čitaonica u Samoboru zaživjela 1842. godine, a sljednica te prve čitaonice bila je ona osnovana 1900. godine, koja djeluje i danas.
E sada, ako ste sve ovo pročitali i zaključili da niste našli ništa zanimljivog, onda u današnjem pretežnom stilu pisanja s ovakvih i sličnih skupova izvješćujemo da se nikome nisu vidjele gaćice, iako smo baš htjeli tako nešto senzacionalno ubaciti odmah u naslov.
M.Š.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (4)