20.03.2018.

Po 61. put održan Planinarski križni put

Zaživjeti i izvan granica domovine

Po 61. put održan Planinarski križni put

Udruga Ekosspiritus iz Samobora održala je pohod 61. Planinarskog križnog puta u vikendu 17. i 18. ožujka tako uspješno prešavši u 31. godinu postojanja ove pobožnosti. Putovali smo u Austriju, posjetivši gradišćanske Hrvate, koji tamo već 500 godina čuvaju svoj hrvatski jezik, običaje i tradiciju i ovo im je bio velik znak da ih domovina nije zaboravila. Posjetili smo ih sa sedam autobusa hodočasnika, tako da je kraju u hodu sudjelovalo oko 500 ljudi, kiši, vjetru i snijegu usprkos. Bio je to trojezični pohod: hrvatski, njemački i gradišćanski, koji je još jednom pokazao da bez obzira kojim se jezikom služili, Riječ Božja je svima ista i sve povezuje. Tekstove meditacija nad kojima smo razmatrali na postajama napisala je vjeroučiteljica Katarina Pučar, izdvojivši 14 Isusovih pitanja iz evanđelja i spajajući ih s poukom križnog puta.

Okupili smo se u mjestu Čajta, gdje je odmah uz crkvu samostan časnih sestara klarisa koje godinama mole za uspjeh ove pobožnosti po inicijativi članice Emanele Blažan. Krenulo se u kišu, u beskrajne austrijske ravnice, prema mjestu Pinkovac, hrvatsko selo u kojem su sve podredili primanju i smještaju hodača koji su u njihovoj župi noćili. Župnik Josip Banfić i njegovi suradnici pokazali su se kao velikodušni i organizirani domaćini, a susreo nas je i vojni kapelan i vojska koja je pripremila večeru. Prije večernje euharistije katehezu na temu pohoda "Naviještaj Riječ, uporan budi!" (2 Tim 4, 2) održao je vjeroučitelj Radovan Librić, a misu je predvodio biskupski vikar Stefan Vukits, svećenik hrvatskog podrijetla, vidljivo oduševljen onime što svaki planinarski križni put donosi: oduševljenje za Krista usprkos umoru, mokrim nogama, skromnosti života.

Nedjeljno jutro otkrilo je krajolik pokriven snijegom, ali i obećanje nešto kraće dnevne dionice – žurili smo prema posljednjoj postaji u mjestu Stinjaki. Žurili smo prema vrhuncu pohoda u završnoj euharistiji, koja je pokazala svu povezanost domovinske i iseljene Hrvatske. Dočekao nas je župnik Stefan Jahns, koji je s ljudima koje okuplja u župi učinio da se osjećamo baš kao kod kuće – ugodno, prihvaćeno, toplo. Velikodušna večera je trajala i duže od planiranoga te odgodila povratak kućama.

Na svečanoj završnoj euharistiji smo se susreli u našem zajedničkom jeziku, s predstavnicima obučenima u narodne nošnje, u propovijedi vlč. Milana Kerša, u naizmjeničnim pjesmama – onih s križnog puta, a zatim i onih koje se inače pjevaju u toj župi, uz animaciju župnog zbora. Dugo smo ostali u toj crkvi slaveći Gospodina, slaveći ono što se ova dva dana dogodilo – kako su se ljudi prisjetili zajedničkih korijena koje imaju i pokazali da se prepoznaju čak ako ih inače dijeli i prostor i vrijeme. Nadamo se da će, zalaganjem Udruge Ekosspiritus, pobožnost Planinarskog križnog puta zaživjeti i izvan granica naše domovine. Svećenici i vjernici koje smo susreli u ovom pohodu, predvođeni vjernikom laikom Stefanom Matkovitsom, koji je uložio jako puno truda kako bi se ovaj pohod održao, su to obećali.

Katarina Pučar

 

Po 61. put održan Planinarski križni put

Arhiva 2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002