Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Po 61. put održan Planinarski križni put

Zaživjeti i izvan granica domovine

Udruga Ekosspiritus iz Samobora održala je pohod 61. Planinarskog križnog puta u vikendu 17. i 18. ožujka tako uspješno prešavši u 31. godinu postojanja ove pobožnosti. Putovali smo u Austriju, posjetivši gradišćanske Hrvate, koji tamo već 500 godina čuvaju svoj hrvatski jezik, običaje i tradiciju i ovo im je bio velik znak da ih domovina nije zaboravila. Posjetili smo ih sa sedam autobusa hodočasnika, tako da je kraju u hodu sudjelovalo oko 500 ljudi, kiši, vjetru i snijegu usprkos. Bio je to trojezični pohod: hrvatski, njemački i gradišćanski, koji je još jednom pokazao da bez obzira kojim se jezikom služili, Riječ Božja je svima ista i sve povezuje. Tekstove meditacija nad kojima smo razmatrali na postajama napisala je vjeroučiteljica Katarina Pučar, izdvojivši 14 Isusovih pitanja iz evanđelja i spajajući ih s poukom križnog puta.

Okupili smo se u mjestu Čajta, gdje je odmah uz crkvu samostan časnih sestara klarisa koje godinama mole za uspjeh ove pobožnosti po inicijativi članice Emanele Blažan. Krenulo se u kišu, u beskrajne austrijske ravnice, prema mjestu Pinkovac, hrvatsko selo u kojem su sve podredili primanju i smještaju hodača koji su u njihovoj župi noćili. Župnik Josip Banfić i njegovi suradnici pokazali su se kao velikodušni i organizirani domaćini, a susreo nas je i vojni kapelan i vojska koja je pripremila večeru. Prije večernje euharistije katehezu na temu pohoda "Naviještaj Riječ, uporan budi!" (2 Tim 4, 2) održao je vjeroučitelj Radovan Librić, a misu je predvodio biskupski vikar Stefan Vukits, svećenik hrvatskog podrijetla, vidljivo oduševljen onime što svaki planinarski križni put donosi: oduševljenje za Krista usprkos umoru, mokrim nogama, skromnosti života.

Nedjeljno jutro otkrilo je krajolik pokriven snijegom, ali i obećanje nešto kraće dnevne dionice – žurili smo prema posljednjoj postaji u mjestu Stinjaki. Žurili smo prema vrhuncu pohoda u završnoj euharistiji, koja je pokazala svu povezanost domovinske i iseljene Hrvatske. Dočekao nas je župnik Stefan Jahns, koji je s ljudima koje okuplja u župi učinio da se osjećamo baš kao kod kuće – ugodno, prihvaćeno, toplo. Velikodušna večera je trajala i duže od planiranoga te odgodila povratak kućama.

Na svečanoj završnoj euharistiji smo se susreli u našem zajedničkom jeziku, s predstavnicima obučenima u narodne nošnje, u propovijedi vlč. Milana Kerša, u naizmjeničnim pjesmama – onih s križnog puta, a zatim i onih koje se inače pjevaju u toj župi, uz animaciju župnog zbora. Dugo smo ostali u toj crkvi slaveći Gospodina, slaveći ono što se ova dva dana dogodilo – kako su se ljudi prisjetili zajedničkih korijena koje imaju i pokazali da se prepoznaju čak ako ih inače dijeli i prostor i vrijeme. Nadamo se da će, zalaganjem Udruge Ekosspiritus, pobožnost Planinarskog križnog puta zaživjeti i izvan granica naše domovine. Svećenici i vjernici koje smo susreli u ovom pohodu, predvođeni vjernikom laikom Stefanom Matkovitsom, koji je uložio jako puno truda kako bi se ovaj pohod održao, su to obećali.

Katarina Pučar

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)