Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

5. sjednica Gradskog vijeća bila je posvećena proračunu za 2006. godinu

I Koščica na čelu stola!

U srijedu, 30. studenog, održana je 5. sjednica Gradskog vijeća Grada Samobora, gotovo u cijelosti posvećena proračunu za 2006. godinu.

Početak sjednice opet je pripao neumornom Željku Koščici koji je svoju misiju implantiranja Poslovnika u svaku vijećničku glavu shvatio vrlo ozbiljno, baš kao i inzistiranje na točnosti podataka koji se unose, odnosno ne unose u zapisnike.

Tako je, odmah na početku, Koščica zatražio da se upiše u zapisnik s prethodne sjednice da je tada oporba napustila sjednicu, a da se parole koje je dovikivao Tomislav Masten brišu.

Kako još nije udovoljeno traženjima oporbenih vijećnika da im se osiguraju prihvatljivi uvjeti za rad, Koščica je, u znak protesta, odlučio svoje uvjete poboljšati sam pa je sjeo na čelo stola, leđima okrenut predsjedniku Gradskog vijeća Borisu Makarunu i tako ostao za vrijeme trajanja cijele sjednice.

Isprovociran istupima Koščice, Mislav Maroević osjetio je potrebu da kaže vijećnicima s govornice da "način na koji Koščica opstruira sjednice prerasta u farsu, a da Poslovnik nije Sveto pismo!"

Aktualni sat trajao je tek desetak minuta, jer je usvojen prijedlog predsjednika Gradskog vijeća da se, iznimno ovoga puta, zbog obaveza članova Poglavarstva svi odgovori dostave vijećnicima u pismenom obliku.

Željko Koščica pitao je gradonačelnika dokle će govoriti takve, po njegovom mišljenju, sramotne govore, a zatražio je i da mu se da na uvid ispis svih telefonskih brojeva Poglavarstva kako bi se ustanovilo je li se stvarno dogodila telefonska sjednica Poglavarstva povodom "slučaja Komunalac".

Marijan Lukšić pitao je u kojoj je fazi državna izmjera, a Žarko Adamek isto je pitao u vezi obilaznice te zatražio da mu se odgovori je li točno saznanje da će dio trase obilaznice koji prolazi kraj Grgosove špilje ugroziti sigurnost druge etaže te zaštićene speleološke ljepotice.

Zašto se ulica Gornji kraj ne čisti i da li svatko tko sufinancira asfaltiranje pred svojom kućom ima pravo na parkirališno mjesto zanimalo je vijećnika Mladena Rešetića, člana HSP-a, a Linda Rossini Gajšak zatražila je pročelnika Radovanića da joj odgovori radi li se na novom zakonu o postupanju u slučaju elementranih nepogoda.

Nakon što su se vijećnicima obratili gradonačelnik Filipec i pročelnik za financije Roland Gajšak te detaljno pojasnili sve stavke proračuna, vijećnici su mogli izreći svoje primjedbe i prijedloge.

Željko Koščica ukazao je na činjenicu da nije vidljivo iz materijala na što će se točno utrošiti 800.000 kuna dobivenih od spomeničke rente.

Marijan Lukšić predložio je da se 300.000 kuna namijenjenih za jednokratnu pomoć kod rođenja djeteta poveća na 600.000 kuna, jer bi tako jednokratna pomoć obiteljima iznosila 2.000 kuna po djetetu.

Žarko Adamek bio je mišljenja da proračunskim novcima namijenjenima Fašniku nije mjesto u kulturi, već bi Fašnik trebao biti posebna stavka proračuna.

Zdenka Kobešćak iz stranke umirovljenika nije imala primjedbi na to što u proračunu nisu predviđena sredstva za isplatu 100 kuna pomoći umirovljenicima, ali je zato predložila da se umirovljenicima starijim od 60 godina odobri besplatan prijevoz kako bi mogli odlaziti na preglede u Zagreb, a da im pritom ostane nešto novca i za pokoji obrok dnevno.

Linda Rossini Gajšak zamolila je Damira Fabeka, pročelnika za društvene djelatnosti, da se izjasni hoće li 400.000 kuna namijenjenih za besplatne udžbenike biti dovoljno, obzirom da je za tu stavku prošle godine utrošeno milijun kuna.

Marica Jelenić odgovorila je, umjesto Damira Fabeka, da "za sada mislimo da su sredstva dostatna".

Oporbeni dio vijećnika samoborskog Gradskog vijeća složio se u tome da je ovo proračun bez nekih velikih novosti ili, kako je to rekao Marijan Lukšić - pojeftinilo nije ništa, a nova vlast nastavlja s našim projektima, ali u puno manjem obimu.

Predlagatelji proračuna otklonili su sve primjedbe opozicije kao neosnovane, a Tomislav Masten bio je vrlo zadovoljan percepcijom proračuna jer, kako je rekao, nije čuo niti jednu ozbiljnu suštinsku primjedbu na ovaj proračun.

I klub LS-a i HNS-a bio mišljenja da je ovim proračunom ostvaren odličan balans htijenja i mogućnosti te nisu imali nikakvih amandmana.

Klub HSS-a obznanio je da će glasati suzdržano, a da će o tome da li je ovaj proračun dobar ili ne odlučiti na sjednici 14. prosinca kada će biti predlagani amandmani.

Tomo Jandrečić pozvao je sve vijećnike da rade što više zajednički i dodao da mu se čini da treba više zajedničkog htijenja za dobrobit svih građana kako nam se i ovdje, u Samoboru, ne bi dogodilo ono što se dogodilo u Saboru, gdje su svi amandmani oporbe, gotovo bez čitanja, odbačeni.

I, na kraju, spomenimo i međusobna dobacivanja koja postaju sve češći oblik komuniciranja u vijećnici pa su se i na ovoj sjednici mogle čuti brojne izjave i tituliranja kojima u vijećnici nije mjesto.

Nenad Kobasić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (4)

U župnoj crkvi svete Anastazije posvećena zastava Lovačkog društva Srna

Prolaznici kroz prirodu i život

U župnoj crkvi svete Anastazije održana je u subotu, 26. studenog, svečanost blagoslova zastave Lovačkog društva Srna. Zastavu je u prisustvu brojnih članova udruge, njenog predsjednika Franje Mataušića, tajnika Marijana Lukšića i kuma - donatora Stjepana Blažeka, blagoslovio župnik Vladimir Bogdan.

Župnik je iskoristio priliku i u kratkoj propovijedi podsjetio lovce na život svetog Huberta, zaštitnika lovaca. Istakao je i činjenicu da smo svi smrtni i prolazni na ovom svijetu, a toga bi posebno trebali biti svjesni baš lovci, koji su u stalnom i prisnom dodiru s prirodom kroz koju, baš, kao i kroz život, svakodnevno prolaze.

Robert Škiljan

FOTO: Ivo Horvat i tajnik društva Marijan Lukšić

60 godina Lovačkog društva Srna

Dobra kob za lijepu dob!

Lovačko društvo Srna osnovano je prije 60 godina, 3. listopada 1945. godine, u prostorijama Narodnog doma, današnjeg Hrvatskog doma na Trgu Matice hrvatske u Samoboru. Zapisano je da je osnivačkoj skupštini prisustvovalo 35 lovaca, ljudi koji su voljeli lov i sve ono što ide uz lov. Ti su ljudi shvatili da se moraju organizirati, jer jedino tako mogu ostvariti pravo na zakup lovišta, gdje će raditi i uživati u prirodi. Od 35 osnivača danas je živ još samo jedan – Pavel Mahović, a pored njega osnivači su bili Josip Kos, Franjo Kos, Juraj Kos, Mijo Kos, Imbro Dobrinec, Vid Vuković, Mika Babojelić, Juro Babojelić i drugi.

Tijekom 60 godina društvo je imalo 10 predsjednika: Stjepan Kos, Miško Krošelj, Ivan Purić, Gabro Klarić, Silvio Podhraški, Josip Vrbanić, Franjo Škacan, Zdenko Novak, Tomislav Sladić i Franjo Mataušić. Posebno treba istaknuti Gabru Klarića za čijeg mandata je kupljena kuća na Stražniku, Josipa Vrbanića koji je zaslužan za izgradnju kuće na Stojdragi, te Tomislava Sladića koji je u prijelomnom razdoblju za ovo društvo odigrao važnu ulogu u održavanju ljudi na okupu te zakupu lovišta kao bitne pretpostavke za rad udruge.

Treba još spomenuti da je negdje u isto vrijeme, 1945. godine, osnovano i Lovačko društvo Samobor, u kojem su bili Josip Vrbanić (stariji), Ivan Šnidaršić, Mirko Prebek, Milan Noršić, Vladimir Noršić (stariji), Antun Noršić, Stanko Boršić, Antun Šoić i drugi. Isto se vrlo brzo spojilo s Lovačkim društvom Srna Samobor u jedno društvo, s jednim lovištem.

Tijekom ovih 60 godina više puta su prekrajana lovišta, no Srna je sve to izdržala i danas gospodari jednim od najljepših lovišta u ovom dijelu Hrvatske. Zajedničko lovište br. 11, pod nazivom Samoborska gora, proteže se od Save do Žumberka, od slovenske granice do Rakovice te ima površinu od 10.662 hektara. Tu ima vodenih površina (Sava s pritocima i jezera), šikara u dolini Save, prekrasnih polja koja se lagano penju obroncima Samoborskog gorja, sve do vrhova Oštrca, Japetića, Plešivice i Noršić Sela.

Ratno vrijeme i nereguliran status lovišta negativno se odrazio na situaciju u lovištu, ali i u društvu. Kad je 1999. godine potpisan ugovor o zakupu lovišta, isto je bilo gotovo prazno, a to potkrepljuju podaci da je u lovnoj sezoni 1998/99. odstrijeljeno 1 grlo crne divljači, 3 srnjaka i svega 30-ak kljunova fazanske divljači, a godinu prije rezultati su bili još lošiji. U lovištu nije bilo lovno-tehničkih i lovno-gospodarskih objekata, te je trebalo uložiti puno rada i sredstava da se isto opremi objektima kako bi se moglo prihranjivati i čuvati divljač. Uložena su znatna sredstva u kupnju i unos divljači, fazana i zečeva, a naročito u prihranu.

Udruga gospodari s tri lovačke kuće, od čega su dvije u vlasništvu, a treća je u zakupu. Sve su to članovi ove udruge stekli vlastitim radom i sredstvima.

Sada kad je lovište popunjeno potrebnim lovno - gospodarskim i lovno - tehničkim objektima, kad raste broj i kvaliteta divljači, pomalo, ali sigurno, sazrijeva ideja o potrebi da se krene u izgradnju nove lovačke kuće na prikladnom terenu gdje bi je mogli više i kvalitetnije koristiti.

Lovačko društvo Srna danas ima 126 članova, od čega 20 zaslužnih, 22 člana koji nisu lovozakupnici i 3 lovačka pripravnika koji su prije par dana položili lovački ispit.

R.Š.

Sveti Hubert, nebeski zaštitnik lovaca

Čudo među rogovima

3. studenog po katoličkom kalendaru spomendan je svetog Huberta, nebeskog zaštitnika lovaca, lovočuvara i zagovornik šumara.

Sve do 16. stoljeća zaštitnikom lovaca smatran je sveti Eustahi, a tek u 16. stoljeću prešao je taj patronat na Huberta, kasnije biskupa Tongerna u Belgiji, o kojemu postoje dvije poznate legende.

Po jednoj od njih, koja se više prepričava, sveti Hubert rodio se sredinom 17. stoljeća, živio je na dvoru franačkog kralja Ditriha III., a kasnije na dvoru Pepina od Heristula. Jednog dana, smatra se da je to bilo na Veliki Petak, Hubert je lovio u šumama Ardena gdje mu se ukazao jelen, među čijim rogovima je bilo ukazanje Kristova lika (po nekim verzijama zapaljenog križa). Istodobno se s neba začuo glas koji mu je naložio da ode do biskupa Lamberta (kasnije proglašen svecem). Lambert je poslao Huberta Papi u Rim. Hubert postaje udovcem i odlazi u šumu gdje sedam godina živi pustinjačkim životom, a poslije toga ponovo odlazi u Rim. U to doba javio se Papi anđeo s viješću da je biskup Lambert ubijen, a kao znak predao mu je njegov biskupski štap s nalogom da mu za nasljednika imenuje onog pustinjaka kojeg je našao na grobu sveca. Taj pustinjak je bio sveti Hubert koji je od Svetog Oca dobio i zlatni ključ kojim je liječio bjesnoću.

Pokopan je u opatiji Andin, koja se kasnije prozvala sv. Hubertus. Tijekom reformatorskih ratova, bila je ta opatija šest puta opljačkana, a pri tome je nestalo i tijelo sv. Huberta. Navodno su ga časni oci prenijeli u šumu i tamo zakopali na skrovitom mjestu.

Hubertus na sebe i u lov

Po katoličkom biskupu Hubertusu iz Liegea, u mladosti raskalašenom mladiću, nazvan je lagan, ali topao, nepromočiv ogrtač, najčešće zelene boje, kojeg uglavnom nose lovci. Ako već ne u lov, onda u svečanim prilikama.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (4)