10.10.2004.

Blagoslovljena grkokatolička crkva u Uskočkoj ulici

Prva crkva posvećena Abrahamu

Blagoslovljena grkokatolička crkva u Uskočkoj ulici

9. listopada, na spomendan Abrahama, blagoslovljena je u Samoboru u Uskočkoj ulici grkokatolička crkva, posvećena praocu vjere Abrahamu, ocu monoteizma, tj. svih triju monoteističkih vjera.

Blagoslov je obavio izaslanik biskupa Nikola Kekić, rektor grkokatoličkog sjemeništa u Zagrebu, a propovijedao je don Živko Kustić. U svojoj je propovijedi istakao važnost i ulogu praoca Abrahama za sve tri vjere koje ga prizanju svojim inspiratorom, a naglasio je i važnost prisustva grkokatolika na ovom području. Oni su doprinos bogatstvu katoličke crkve, kako u Hrvatskoj, tako i u Samoboru i okolici, a svojim životom, radom i vjerskim životom iskazuju različitost u jedinstvu, rekao je Kustić.

Valja napomenuti da je nova grkokatolička crkva, inače primjer jednostavnosti i skromnosti, jedina crkva u Samoboru i okolici čiji je kamen temeljac posvetio Papa.

Nakon blagoslova i služenja svete mise u dvorištu grkokatoličkog pastoralnog centra održano je proštenje obogaćeno pravom žumberačkom janjetinom.

Robert Škiljan

 
10.10.2004.

Nostalgična večer Srećka Kadića u Hotelu Lavica

Opet zaplovile davne čežnje

Nostalgična večer Srećka Kadića u Hotelu Lavica

Srećko Kadić imao je buran život koji ga je nosio diljem cijele Europe, no unatoč svemu što je bilo i što se zbilo tijekom godina, uvijek je i svuda bio ji ostao Samoborac od glave do pete, "vu srcu i v duši".

Tom i takvom Srećku došli su na Koncert pod nazivom "Tiho plove moje čežnje" brojni prijatelji, idupkom ispunivši Hotel Lavicu. I svima je te lijepe jesenske večeri bilo tiho i toplo u duši, jer imali su priliku, neki i poslije dugo godina, uživati u pjesmama svoje mladosti.

U prvom dijelu programa, glazbeni je pozdrav domaćinu večeri, gospodinu Srećku, uputio mladI samoborski glazbeni naraštaj - od kojih se mnogi nisu ni rodili dok je Srećko žario i palio sa svojim glazbenicima, nastupajući u Samoboru i diljem Lijepe naše.

Naravno, riječ je o tamburašima TD Ferdo Livadić, koji njeguju sve vrste glazbenih izričaja i solisticama Ančici Bošnjak i Đurđici Pleše, predvođenih maestrom Sinišom Leopoldom.

Uz ovu mladost nastupio je i pjevač bliži Srećkovim godinama, uglednik hrvatske glazbene scene, koji je u svojoj karijeri imao niz nezaboravnih nastupa na domaćim i svjetskim opernim pozornicama –Zvonimir Prelčec.

Gromki pljesak razdragane publike dobio je i zamalo vršnjak gospodina Srećka - Ivan Ivanščak - svima poznati i dragi Ivac.

Pod ravnanjem uglednog hrvatskog skladatelja i dirigenta Krešimira Hercega nekoliko je pjesama otpjevala i sopranistica Branka Cvetković, podigavši već dobrano sentimentalno ozračje za punu oktavu.

Svi su ovi Srećkovi prijatelji i umjetnici, redom vrsni glazbenici, bili pratnja pjesmama kojima je sve nazočne Srećko Kadić korak po korak vraćao u pedesete glazbene godine.

Nezaboravna večer ostvarena je prema scenariju Jože Prudeusa, a popularni samoborski voditelj Drago Celizić pomalo je ispričao jednu istinitu životnu priču, onu Samoborca Srećka Kadića, ispunjenu glazbom, putovanjima, odlascima i – povratkom u velikom stilu!

Davne 1950. bio je član KUD - a Ivan Goran Kovačić, učitelj i voditelj folklorne grupe. Ubrzo se priklonio pjevačkom zboru, gdje je otkriven njegov zvonki drugi tenor. Tih godina bio je oduševljen operetnim pjevanjem, ali i dobrim jazzom. Ne čudi: mnogi su prije konačnog glazbenog opredjeljenja "sjedili na dvije stolice".

Ubrzo se osniva orkestar u kojem sjajni tenor uzima u ruke palice i virtuozno vlada bubnjevima. Malo bubnjar, malo za mikrofonom kao pjevač. Malo pomalo zaredaše i turneje ovog slavnog orkestra: Samobor, Delnice, Bakar, Duga Resa...

Mnogi su se ove večeri sa sjetom prisjetili i plesnih večeri iz pedesetih - plesnjaka u Lavici.

Đakovo, Osijek, Tuzla, Zenica, Vinkovci, te Slavonski Brod. Tamo negdje 1959. i završava glazbena priča Srećka Kadića.

1962. godine Srećko Kadić napušta Samobor i odlazi daleko od njega, ali noseći ga u sebi. Prvo u Francusku, zatim duže - sve do povratka nakon tri desetljeća, u Španjolsku..

Vratio se u Hrvatsku 1990. godine. Od te, gotovo svake godine spajao je svoja dva boravišta, dvije točke na zemljovidu: Gandiju u Španjolskoj i Samobor u Hrvatskoj.

I, vjerovali ili ne, te tisuće kilometara od Španjolske preko Francuske i Italije do Hrvatske prelazi kao mladić, sjedeći za volanom. Ma kakav avion!

Ugodna večer, za koju je samoborska kulturna animatorica Đurđa Vuković "od prve" bila sigurna da će uspjeti i oduševiti – doista je tako i protekla. Sjetne pjesme, pokoji stih, riječ pozdrava i prisjećanja, darivanja i - ples na kraju.

Valja istaći i dio koncerta u kojem je nadahnuto o domaćem sinu, pjesniku, boemu i dragom čovjeku Marku Vukasoviću prozborio Krešimir Herceg, predloživši utemeljenje udruge Marka Vukasovića za čuvanje i njegovanje domaće riječi i glazbe. U tom dijelu publika je s radošću Primila Markove ruže, Kod kapele svete Ane i praizvedbu Mojem Sanoboru, autora Kreše Hercega.

Te večeri zapjevala je cijela dvorana i prvi put izvedenoj Sanoborskoj Lavici, autora Jože Prudeusa i Krešimira Hercega. Bio je to pomalo i znak za rastanak, ali, sudeći po svemu, ne i zauvijek.

Ivica Horvat

 
10.10.2004.

Obilježen Dan nezavisnosti

Iz Ininog podruma u povijest

Obilježen Dan nezavisnosti

Prije 13 godina, 8. listopada, na zajedničkoj sjednici svih vijeća, Sabor je donio povijesnu Odluku o raskidu državno - pravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama tadašnje SFRJ. Učinio je to u vrijeme snažne agresije JNA i srpskih terorista na hrvatske gradove i sela i dan nakon što su zrakoplovi JNA bombardirali povijesnu jezgru Zagreba i Banske dvore, pokušavajući izvesti atentat na hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana. Zbog tog bombardiranja, odluku o neovisnosti Sabor je iz sigurnosnih razloga donio na tajnoj lokaciji u podrumu Inine zgrade u Šubićevoj ulici.

Dan nezavisnosti obilježen je u Samoboru polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomenika u Parku domovinske zahvalnosti. Kao i svake godine, učinili su to predstavnici Grada Samobora i članovi udruga proisteklih iz Domovinskog rata.

Istog je dana u Vojarni Taborec obilježen pad i osvajanje vojarne. Tom su prilikom položeni vijenci kod križa na ulazu u vojarnu, a na centralnom su se platou postrojili pripadnici 151. samoborske brigade. Bila je to prilika za evociranje uspomena na ta burna vremena i za podsjećanje na one koji su u njima sudjelovali, a više nisu među nama.

I.H.

 

Blagoslovljena grkokatolička crkva u Uskočkoj ulici

Nostalgična večer Srećka Kadića u Hotelu Lavica

Obilježen Dan nezavisnosti

Arhiva 2004

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2003

2002